Povijest župe
Župa Kaštel Lukšić nalazi se na granici trogirskih i splitskih kaštela, pa je tijekom srednjega vijeka, posebice u 13. stoljeću, često stradavala u lokalnim ratovima između Splita i Trogira koji su se borili za proširenje svoga teritorija. Župa je ipak uspjela sačuvati svoju pripadnost Trogiru u političkom i crkvenom pogledu. Na području župe živjeli su stari Iliri, što potvrđuju njihove gomile i gradine, od kojih je najpoznatija ona na Birnju na vrhu Kozjaka. O rimskoj nazočnosti na području župe govore arheološki nalazi, posebice oni na Majurinama otrkiveni 1983. godine. Hrvati su se tu nastanili već u 7. stoljeću i svoja su prva naselja imali ispod vrhunaca Kozjaka. Područje današnje župe, kao i ostalih donjokaštelanskih župa pripadalo je starohrvatskoj župi Podmorje. Najveće starohrvatsko naselje na području župe bilo je Ostrog, od kojega je do danas sačuvan naziv Ostrožine. Ostrog kao poljoprivredni posjed prvi put se u povijesnim dokumentima spominje za kralja Zvonimira u 11. stoljeću, akao naselje prvi put se navodi 1171. godine. Ostrog je raseljen tijekom 15. stoljeća uslijed turske opasnosti. Tada se stanovništvo ispod Kozjaka spuštalo prema moru i gradilo kuće u blizini kaštela Rušinca, kojega je počeo graditi Mihovil Rušinić (Rosani) 1482. godine, a neki su prebjegli preko mora, na obližnji otok Čiovo. Rušinići su oko svoga kaštela naselili nadošle stanovnike Ostroga i sagradili crkvu svetog Ivana Krstitelja. Selo oko Rušinca održalo se do sredine 17. stoljeća, kada je uslijed turske opasnosti bilo napušteno, a seljani i njhovi gospodari Rušinići sklonili su se u obližnji Lukšić u kojemu su trogirski plemići Nikola i Jerolim Vitturi 1487. godine počeli graditi znatno tvrđi kaštel za obranu svojih posjeda i težaka. Konačni oblik kaštel je dobio 1564. godine. Taj je Kaštel i selo oko njega narod prozvao Lukšić, vjerojatno po Lukši Vitturiju, koji je živio u 14. stoljeću. Oko Vitturijeva kaštela selo se stalno povećavalo preostalim stanovništvom iz Ostroga, kao i Kruševika, današnjeg kambelovačkog područja. Prvotna župa u hrvatskom srednjovjekovlju nalazila se u Ostrogu, gdje je bila crkva svetog Lovre. Preseljenjem naroda na morsku obalu, premjestilo se i sjedište župe. Ostrog sa župnom crkvom svetog Lovre ostao je napušten, a za župnu crkvu novog naselja u Rušincu u početku je služila crkva svetog Ivana Krstitelja, koja je sagrađena nakon podizanja kaštela, krajem 15. stoljeća. Župna kuća je sagrađena 1972. godine za župnika don Mije Ivaniševića. Stara kuća iz 19. stoljeća bila je trošna i nedostatna već krajem istoga stoljeća, pa je državnom pomoći, popravljena i proširena početkom 20. stoljeća. Pošto se nalazila u središtu sela, nije odgovarala suvremenim potrebama župe, pa se župnik Ivanišević odlučio za izgradnju nove kuće. Župa je 1938. godine imala 1.500 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 4.844. Po uvidu iz blagoslova obitelji 2019., župa ima do 5500 vjernika. Od godine 1969. u župi djeluju Školske sestre franjevke splitske provincije i bave se odgojem predškolske djece.
Crkve u našoj župi
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je jednobrodna građevina sagrađena u kasnobaroknom stilu. Gradnja je započela 1776. godine i uz prekide trajala do 1817. godine. Zemljište za crkvu darovala je obitel Vitturi. Uz crkvu je kasnobarokni zvonik visok 36 metara podignut 1865. godine. Unutrašnjost crkve sa štukaturama popunjena je sa sedam baroknih, mramornih oltara i novopodignutim oltarom prema puku. Na baroknim oltarima nalaze se vrijedne umjetničke slike. Glavni oltar sa slikom Uznesenja Bl. Dj. Marije, izrađene na drvu u 15. stoljeću i obložene srebrom, nalazi se u visokoj, polukružnoj apsidi. Predaja govori da je slika donesena iz Ostroga. Među oltarima posebice se ističe po svojoj umjetničkoj vrijednosti oltar sv. Arnira, splitskog nadbiskupa, rad Jurja Dalmatinca 1445. godine. Na poklopcu sarkofaga nalazi se lik sv. Arnira, a s prednje strane je reljefni prikaz Svečeva kamenovanja. Taj sarkofag potječe iz crkve sv. Eufemije u Splitu, a 1835. godine kupila ga je i darovala novoj crkvi u Lukšiću obitelj Micheli-Vitturi. Sa sarkofagom je donesen i dio Svečeve relikvije. S lijeve strane oltara sv. Arnira je oltar Gospe od Ružarija, a s desne strane oltar sv. Ivana Krstitelja. Na zapadnoj strani lađe su oltari: sv. Ante Padovanskog, Sv. Križa s velikim raspelom i oltar Gospina Uznesenja sa slikom Palme Mlađega. Ispred glavnog oltara 1975. godine za župnika don Mije Ivaniševića postavljen je oltar prema puku. Radi se o starokršćanskom sarkofagu koji se nalazio u crkvici svetog Kuzme i Damjana u Kaštel Gomilici, odakle je dospio u Kaštel Rušinac, a vlasnik toga kaštela, prof. Milivoj Grgin i njegova žena Marija 1975. godine poklonili su ga župnoj crkvi. Crkva je temeljito obnovljena od 1980. do 1987. godine za župnika don Ante Klarića. Dimenzije lađe su 21,5 x 11 metara, a svetišta 12 x 7,5 metara. Sa strana svetišta nalaze se dvije sakristije.
Stara župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije sagrađena je 1530. godine od Jerolima i Nikole Vitturi. Sa sjeverne strane imala je sakristiju, a s južne kapelu svetog Roka. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za dva zvona. Ona je bila župna crkva do izgradnje sadašnje crkve. U samoj crkvi nalaze se grobovi a i oko nje je bilo groblje. Crkva je obnovljena 1984. godine. U njoj je više baroknih oltara, od kojih su dva posvećena sv. Anti. Do njih je oltar Gospe od Ružarija, a glavni oltar je u apsidi s Gospinom slikom, a ispred njega je oltar prema puku. U južnoj pobočnoj kapeli je oltar sv. Roka, a nasuprot njemu je manja kapela s Gospinim oltarom i slikom. Na svodu i zidovima kapele otkrivene su renesansne freske. Crkva je s apsidom duga 16,30 m i široka 5,10m.
Crkva svetog Ivana Krstitelja u Rušincu sagrađena je od obitelji Rušinić, nakon izgradnje kaštela. Ne zna se točna godina njezine gradnje, ali se sa sigurnošću može reći, da je to bilo krajem 15. stoljeća . Sagrađena je od klesanog kamena. Na pročelju je osmerokraka rozeta i zvonik na preslicu na jedno zvono. Crkva ima kvadratnu apsidu, a pokrivena je kupom kanalicom. Do izgradnje stare župne crkve 1530. godine ta je crkva služila za župnu. U njoj se nalazi grobna ploča nesretnih zaručnika Miljenka i Dobrile iz 1690. godine s natpisom: Pokoj ljubovnikom. Crkva je obnovljena 1982. godine, kada je župa slavila 500. obljetnicu prijelaza na morsku obalu.
Crkva svetog Ivana Krstitelja na Birnju je na vrhu na Kozjaka gdje je bila ilirska gradina. Crkva je vjerojatno sagrađena u 12. stoljeću, bila je duga 6 i široka 5 metara. Crkva je imala polukružnu apsidu, koja je ostala do sada. Današnji je oblik crkva dobila 1887. godine. Nadogradnja je duga 9,75 i široka 7 metara. Stari dio crkve pokriven je kamenim pločama, a novi dio kupom kanalicom. Crkva je više puta stravadala od Turaka i od nevremena. Teško je stradala i u Drugom svjetskom ratu, pa je 1951. godine bila popravljena, a sav potrebni građevinski materijal narod je kroz jednu noć prenio od luke do vrha Kozjaka. (Na kršnome Birnju, crkva jedna mala uspomene davne sačuvat* je znala, cilon svitu kaže našu prošlost dragu, i naroda borbu za opstanak slavnu; A kad vr* Birnja vatre zaplancaju ča u ranoj noći pokraj crikve sjaju, kroz kršćanski narod daleko se čuje dan svetog Ivana da se tude štuje) Ivo Cvitić.
Crkva svetog Lovre nalazi se u Ostrogu. Naselje se prvi put spominje 1171. godine, što ne znači da nije postojalo i prije te godine. Iz istog vremena je i crkva svetog Lovre. Ona je bila župna crkva i oko nje je bilo groblje. Iznad pročelja je zvonik na preslicu za jedno zvono. Crkva ima polukružnu apsidu. Više puta u prošlosti je teško stradala, ali je uvijek ponovno obnavljana i proširivana. Kameni zidovi ožbukani su izvana i iznutra, a krov je pokriven kupom kanalicom.
Crkva Gospe Lurdske sagrađena je 1904. godine od klesanog kamena na predjelu zvanom Dračine, na putu za Ostrog i Biranj. U narodu se čuje i naziv „Gospa od Dračin“. Vrata i prozori su na luk. Na pročelju su uz vrata i dva prozora, a iznad vrata je ploča s natpisom, koji govori da su crkvu sagradili Lukšićani prigodom 50. godišnjice proglašenja Dogme Bezgrešnog Začeća Marijina. Godine 1977. crkva je popravljena. Na krov je postavljena betonska ploča, a po njoj kupa kanalica. U crkvi je samo jedan oltar. Crkva ima četvrtastu apsidu. Dimenzije su 12,5 x 6 metara. Na vrhu pročelja je preslica za dva zvona.
Crkva Svih Svetih nalazi se na groblju Boruče. Njezina gradnja započela je 1980. godine, kada je u temelje postavljen blagoslovljeni kamen donesen iz crkve svetog Ivana na Birnju. Već godine 1982. bili su završeni grubi radovi. To je grobljanska crkva, duga je 11, a široka 9 metara. U blizini crkve sagrađena je mrtvačnica. Crkva je blagoslovljena 1991. godine. Vrata su podijeljena na šest polja, a na svakom je polju metalni reljef s jednom od šest lukšićkih crkava. Obnovljena je uz pomoć poglavarstva grada Kaštela, 2019. Obnovljeni su krov, vanjska fasada, uz potrebitu izolaciju, te unutrašnji zidovi.
Kapelica svetog Roka nalazi se pored stare Kaštelanske ceste. Podigli su je Lukšićani kao zavjet poslije pomora stanovništva od kolere 1855. godine.
Groblja
Župa je kroz svoju dugu povijest imala više groblja na raznim lokacijama. Najstarije groblje nalazilo se u Ostrogu, kod crkve svetog Lovre. Ono je napušteno preseljenjem naoda na morsku obalu. Najstarije groblje, poslije doseljenja u novo naselje, nalazilo se u Rušincu, kod crkve svetog Ivana Krstitelja. Potom je podignuto u groblje oko stare župne crkve, a neki su se grobovi nalazili i u samoj crkvi. Tu je groblje bilo do 1836. kada je austrijska vlast zabranila ukopavanje u crkvama i naseljima, pa je podignuto novo groblje s istočne strane sela, na lokalitetu Put glavice u današnjoj ulici Kardinala Stepinca. Godine 1975. počelo se koristiti novo groblje Boruče, koje se nalazi s gornje strane stare Kaštelanske ceste. To je moderno groblje s crkvom, mrtvačnicom, obiteljskim grobnicama i nadgrobnim spomenicima. Poslije otvaranja groblja Boruče, staro groblje više nije u uporabi, ali je sa svojim grobovima i nadgrobnim spomenicima posve sačuvano.
Izvor: usp. Splitsko-makarska nadbiskupija – Župe i ustanove, Mile Vidović